h1

← Natrag

Maslina je dominantni dio vrhbračkog pejsaža, stoljećima sjedinjena sa životom težaka istočnog dijela otoka Brača, današnje cijeline općine Selca, utkana je u sve pore njegova života, ona je jedinstvena i nezamjenjiva.

Maslinarstvo u općini Selca nije samo gospodarska grana nego i način života, sve je podređeno maslini u svakom «stađunu» su određeni radovi u masliniku, a to je ujedno i glavna tema među težacima. A tek berba maslina, tih dana na otok dođu svi «rođaci iz grada», a po potrošnji kruha graniči s brojem gostiju kao usred ljeta. Maslina je duša otočnog pejsaža, obilježje mediteranske granice, ona je na našem otoku ukras u vrtu, ali i na balkonu, ona nam daje ljetni hlad, a zimi štiti od vjetra.

Maslina je na otok donesena svakako u vrijeme kada i u drugim dijelovima uzmorske Hrvatske, tko ju je i kada donio Grci ili Rimljani ne može se sa sigurnošću utvrditi. Vjerujemo da je kultura uzgoja maslina na Braču, kao i drugdje na Mediteranu, stara zapravo isto toliko koliko i civilizacija. Kada su Hrvati došli na ovaj dio otoka Brača, našli su već dobro ukorijenjeno maslinarstvo i uljarstvo, na žalost nisu ga za dugo prihvatili, više su bili vezani za lozu, kozu i ovcu nego za masline koje u svojoj pradomovini nisu ni poznavali.

Gubitkom vlastite države, Bračani dolaze pod vlast i utjecaj stranih sila koje su svoju kulturu i svoje interese sustavno provodili, tako da u statutima srednjovjekovnih mjesta postoje odredbe i za maslinarstvo. Jedan od prvih zakona Mletačke Republike bio je onaj o prisilnoj sadnji maslina, tako je bilo određeno koliko momak mora posaditi maslina da bi se mogao ženiti. Ovakvi zakoni pokazali su se dobrim jer je upornim radom tijekom četiri stoljeća Brač postao maslinarska velesila, a maslina jedan od stupova opstanka Bračana na otoku. Prema podacima kojima raspolažemo, otok Brač do polovice 16. stoljeća gotovo da nije imao pitomih već samo divljih, samoniklih maslina, a tada je mletački senat, točnije 29. rujna 1565. godine, izdao dekret da se moraju početi saditi pitome masline, a sve divljake «navrnuti», te da se svi oni koji bi na bilo koji način oštetili ili uništili stablo masline strogo kazne, a u grubim slučajevima i izgonom s Brača u vremenu od najmanje 10 godina.

Maslina prije i poslije rezidbe

Pojavom filoksere na vinovoj lozi, cijene vina naglo skaču, stoga mnogi Bračani krče maslinike i sade vinovu lozu. Ova «bartolomejska noć» u vrhbračkim maslinicima, posebno u Povljima, traje gotovo pola stoljeća u kojem vremenu je posječeno gotovo stotinu tisuća stabala. Na žalost uskoro se na vinovoj lozi pojavljuje trsna uš koja uništava gotovo sve nasade vinove loze i težaci ostaju na cjedilu ni vina ni ulja i tada nastupa seoba vrhbračana u prekomorske zemlje.

Računa se, da se je sredinom 19. stoljeća na istočnom dijelu otoka Brača uzgajalo oko milijun stabala maslina ili četvrtinu od ukupnog broja uzgajanim stabala maslina na Braču (oko 3,5 milijuna stabala). Stoljeće kasnije, 1976. godine cijeli je otok Brač imao samo 350.000 stabala, brao se 131 vagon plodova masline i proizvodilo 2100 hektolitara vrlo traženog maslinovog ulja. Usporedbe radi, te iste godine Hvar je imao 131.000, Korčula 208.000, a Istra 57.000 rodnih stabala maslina. Još davne 1910. godine Marko Vrsalović, učitelj i poljoprivredni stručnjak iz Povalja, zapisuje i poručuje sumještanima: «Mili puče, maslina i njezino ulje – tvoja je glavna uzdanica».

Političke i gospodarske prilike naglo se pogoršavaju u vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata, obnova, okupacija, domovinski rat i napokon revitalizacija bračkog maslinarstva počinje početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. U cijelom se svijetu tada uzgajalo oko 800 milijuna stabala maslina, na oko deset milijuna hektara i proizvodilo oko 2 milijuna tona maslinovog ulja i k tome još se i konzerviralo za jelo oko milijun tona konzumnih maslina.

«Oliva Croatia rediviva» počinje 1992. godine, u Hrvatskoj traje Domovinski rat, Brač je odvojen od svijeta, turizma nema, a nova hrvatska Vlada nudi bespovratna financijska sredstva za sadnju i uzgoj maslina. Vrhbračani su se prihvatili već zaboravljenih mašklina i motika, tražu se sadnice maslina, ali i zanavljaju stari maslinici zarasli u borovinu i makiju već desetljećima. A stara maslina čeka, nada se i napokon je dočekala svoju djecu, vrijedne bračke maslinare. Na stotine mjesta mogu se vidjeti čistine iz kojih izviruju pomlađene masline, ali i mlade tek posađene, ograđuju se novi maslinici, a glavne teme na skupovima su maslinarstvo i maslinovo ulje. Na žalost na otoku se kao i u cijeloj uzmorskoj hrvatskoj ne navodnjava više od 1 posto od ukupnog broja stabala.

Danas se na području općine Selca može govoriti o pet vrsta uzgojnih sustava maslinika i to:

• Napušteni maslinici, to su maslinici koji više nemaju vlasnika ili je umro ili odselio, masline je okupirao bor i makija i one se jedva naziru u toj «šumi», predstavljaju veliku opasnost za požare, a pretpostavlja se da u ovom sustavu ima oko 300.000 stabala maslina na Braču;
• Zapušteni maslinici su maslinici koji zakonski i pravno imaju vlasnika, ali se on o maslinama više ne brine, jer je vjerojatno star i bolestan ili nisu u potpunosti razriješeni vlasnički odnosi. Ovi maslinici iako obrasli borom i makijom su opasnost od širenja štetnika i bolesti, a pretpostavljam da na Braču ima oko 200.000 stabala;
• Ekstenzivni maslinici su stabla koje vlasnik samo održava od izumiranja, ne obavlja nikakve agrotehničke mjere, ne gnoji ih i ne štiti, oni povremeno urode, a često se pod njima vidi kako pasu ovce, vjerujemo da ovakvih stabala ima oko 50.000;
• Tradicionalni maslinici su nasadi koje su stanovnici naslijedili od svojih starih, a koje uzgajaju na način na koji su ih uzgajali i njihovi djedovi, a poznaju se po visokoj krošnji i siromaštvu lišća, na žalost ima ih po slobodnoj procjeni oko 100.000 stabala
• Intenzivni maslinici su masline novo sađene i kvalitetno obnovljene u odličnoj kondiciji, redovito gnojeni, rezani i štićeni, a neki od njih i navodnjavani, ima ih oko 350.000 stabala.

Navrćanje maslina

Srećom, Vrhbračani nisu podlegli propagandi sadnje stranih introduciranih sorti maslina već su zadržali stare sorte uljarica. Tako od 100.000 rodnih stabala maslina, koliko ih pretpostavljamo danas ima na području općine Selca, najbrojnija je Oblica, ona je glavna, a ima je oko 80 posto. Pratnja su joj Levantinka, i Buhavica, koje se međusobno razlikuju po svojim gospodarskim i biološkim osobinama, ali i po kvaliteti maslinovog ulja. Od osobina razlikuju se po otpornosti prema suši i studeni, prema štetnicima i bolestima, rodnosti, plodovima, vremenu dozrijevanja, radmanu ulja i drugima. Od sorti maslina za jelo na ovom dijelu Braču je poznata samo Dužica, ali u vrlo malom broju.

1. Oblica je udomaćena sorta, a na srednjodalmatinskim otocima još je zovu i «bračka», plod joj je krupan, pomalo okrugao, težine oko 5 gr, a sadržaj ulja u plodu je od 15 do 18 posto. Dozrijeva od sredine listopada do sredine prosinca, a može se koristiti i za konzerviranje.
2. Levantinka ili «šoltanka» vrlo je rodna i dobar oprašivač ostalih autohtonih sorti, no osjetljiva je na vremenske nepogode, ali i na bolesti, posebno na paunovo oko. Plod je težine od 3 do 5 gr, pomalo duguljast, rodi u grozdovima, a sadržaj ulja u plodu je oko 20%.
3. Buhavica ili kako je još zovu «vrhbračka» je autohtona sorta istočnog dijela otoka Brača, vrlo je rodna, otporna na bolesti i sušu, plod je krupan, težine 4 – 5 gr, a postotak ulja je oko 18%.

Berba maslina na Braču obavlja se uglavnom ručno u vremenu od 15. listopada do 15. prosinca u tzv. «pregnje – pregače» u koje su se plodovi prije brali s visokim ljestvama, sada se uglavnom beru s poda, jer je i uzgoj takav. Ubrani plodovi su se ranije držali u morskoj vodi i po nekoliko dana dok bi se «došlo na red» za prešanje, danas se masline prerađuju istog dana ili dan – dva poslije berbe.

Godine 1800. na istočnom dijelu otoka Brača je postojalo 11 malih uljara, mlinica za ulje, koje se proizvodilo na najprimitivniji način prešanjem, a preko noći bi se skupljao samotok, poznat kao «noćnjak ili loćnjak», koji bi se davao popu, likaru, učitelju i gospodaru. Nije naodmet i napomenuti da je 1900. godine u Povljima osnovana prva maslinarsko-uljarska zadruga u Hrvatskoj, te nakon nekoliko godina otpočela je i gradnja prve moderne uljare.
Danas se u općini Selca masline prerađuju u 2 pogona i to na novi centrifugalni i moderan način, PZ Selčanka i obrt Maslino. Tijekom jednog dana u oba se pogona može preraditi oko tri vagona maslina, odnosno da se maksimalna količina ubranih plodova maslina, realno može preraditi samo u dvanaest sati rada, pa je i to razlog što se masline više ne čuvaju u moru ili vodi više dana.

Danas je maslinarstvo u općini Selca vodeća privredna grana. Godišnje se preradi oko 1.500 tona maslina i dobije gotovo 200 tona ekstra djevičanskog maslinovog ulja, a kada se ono proda po prosječnoj cijeni od 50,00 kuna za kilogram, uprihoduje se oko 10 milijuna kuna. Doda li se tome i državni poticaju za razvoj i unapređenje maslinarstva, te otkup i prodaju maslinovog ulja, može slobodno računati na ukupni bruto prihod od oko 2 milijuna EUR-a.

Vrhbračko maslinovo ulje nije samo hrana i začin nezamjenjiv u kuhinji, ono je i lijek i kozmetički pripravak. Mnogi za bračko maslinovo ulje znaju reći i «salatno maslinovo ulje» jer je ono ulje ekstra kvalitete i idealan je začin za svježu zelenu salatu, pečenu ribu na žaru i kuhano povrće. Karakteristično je po svojoj specifičnoj voćnoj aromi, umjerene gorčine, finog mirisa po zdravim i zrelim plodovima masline, te svojstvene zeleno maslinaste boje. Stoga nije ni čudno da su u posljednje dvije godine na raznim međunarodnim natjecanjima u kvaliteti maslinovog ulja Bračani osvojili brojna priznanja, a za istaknuti je uspjeh maslinara Tonka Ostojića iz Povalja, Ivicu Škrpacu iz Novog Sela i Sinaja Bulimbašića iz Selaca, koji su nekoliko godina za redom uvršteni u svjetski katalog najkvalitetnijih ekstra djevičanskih maslinovih ulja. Cijena maslinovog ulja danas na Braču kreće se od onog vrhunskog, ekstra djevičanskog koje se može kupiti za oko 100,00 kuna, ono manje kvalitetnije za oko 10 eura ili 70,00 – 80,00 kuna, a na veliko se otkupljuje za 45,00 – 50,00 kuna. Maslinovo ulje se pakira u pogonu poljoprivredne zadruge Selca, gdje se još i konzerviraju zelene i crne masline. Za razliku od vina, koje je «što je starije bolje i skuplje», maslinovo ulje starenjem gubi na kvaliteti, pa mu i cijena pada.

Maslina je Vrhbračaninu od iskona bila hrana, lijek i začin, drva su za ogrjev, lišće za blagoslov i hrana za stoku, ulje za svjetlo i ljepotu, a u crkvi za pomazanje i svjetlo u luminu, a često mu služilo i onda, kao i sada i za mito i za dar. Konzervirane crne masline na suho, mnoge su stanovnike istočnog dijela Brača prehranile, mnoge spasile od gladi, mnogima je to uz komadić kruha od «fermentuna» i bočica «maravana» bila jedina hrana za teških radova u polju, mnoga su djeca završili srednje škole i fakultete isključivo prodajom ulja.

Vrhbračaninu je maslina zaista nezamjenjiva, on je voli i čuva, stoga i ne čudi što se najrasprostranjenija hrvatska sorta maslina oblica, drugim, narodnim imenom zove bračka. Maslina je na ovim prostorima opstala kao simbol mira, postojanosti, strpljenja, nade, vjere, mudrosti, plemenitosti i nadasve izdržljivosti, stoga je realno i upitno zapitati se kako dalje razvijati ovu toliko profitabilnu gospodarsku granu. Odgovor je jednostavan, pretpostavlja se brzu i učinkovitu izradu akcijskog plana za unapređenje i razvoj, koji bi trebao biti učinkovit, a sadržavao bi:

1. aktivnosti davanja u zakup, služnost ili prodaju državnog šumskog (često zapuštenog poljoprivrednog) zemljišta za obnovu, sadnju i nadosadnju maslina;
2. pri općini formirati tijelo za realizaciju akcijskog plana, ali i drugih državnih, županijskih i općinskih mjera u razvoju maslinarstva, zaposliti općinskog «poljara», te aktivirati rad poljoprivredne savjetodavne službe;
3. pristupiti izradi maslinarskog katastra općine Selca (GIS sustavom) uz detaljno prikupljanje svih potrebnih informacija o maslinarstvu;
4. nastaviti već ranije započete aktivnosti i radnje na probijanju novih protupožarnih i poljskih putova, vodovodne poljoprivredne mreže i druge poljoprivredne infrastrukturne mjere;
5. animirati i pomoći postojećim preradbenim pogonima na otkupu domaće sirovine i pripremanju novih autohtonih gastronomskih specijaliteta, uz obavezno pakiranje maslinovog ulja, koje bi trebalo naći mjesto u svim trgovinama i ugostiteljskim objektima u općini, ali i na širem području. U isto vrijeme, započeti s radnjama a se visoko vrijedne otpadne sirovine, ostatak o prerade maslininog ploda, posebnim tehnološkim postupcima pretvore u vrijedno ekološko gnojivo i na taj način zaokruži cjelina bioraznolikog gospodarenje u maslinarstvu;
6. uključivanjem turističke zajednice, udruga ugostitelja i iznajmljivača kreveta, a sve u suradnji s maslinarima i prerađivačima ulja, tijekom ljetnih mjeseci raditi na promidžbi povećanja potrošnje konzumiranja i prodaje maslinovog ulja i «oliogastro» ponude. Višekratnim zabavnim večerima, natjecanjima u pripremanju «oliodelicija», sportsko-zabavnim natjecanjima, organiziranje turističke aktivnosti berbe maslina, natjecanja u kvaliteti i sličnim aktivnostima promovirati općinu Selca kao maslinarsku destinaciju o kojoj će mnogi gosti čuti i zbog nje se vraćati.

Moramo biti svjesni, da ne samo mnogi maslinari već i mnogi privredni i gospodarski subjekti koji žive od maslina i maslinovog ulja, još uvijek nisu spremni podržati ovaj ili sličan akcijski plan razvoja maslinarstva i uljarstva, no za nadati se je da će Općina kao zajednica građana, razumjeti potrebe vrhbračkih maslinara i poboljšati im suživot s maslinom.