h1

← Natrag

O Krvavom Uskrsu palindromske 1991. godine, pjesnik, liječnik i diplomat Drago Štambuk u Selcima utemeljuje svehrvatsku večer poezije – Croatia rediviva. Podnaslov manifestacije je ča – kaj – što i glavna joj je ideja okupljanje pjesnika iz svih krajeva Hrvatske, koji svoje literarno djelo stvaraju na svim trima hrvatskim jezicima: čakavštini, kajkavštini i štokavštini.

Od 1992. godine spomenuta pjesnička priredba događa se prvog petka nakon blagdana mjesne zaštitnice Gospe Karmelske (16. srpnja). Organizatori su KUD "Hrvatski sastanak 1888", Župski ured Selca i Društvo hrvatskih književnika iz Zagreba. Po završetku deklamiranja stihova bira se ovjenčanik maslinovim vijencem (oliveat), kojega imenuje stručni žiri sastavljen od prethodno okrunjenih pjesnika. Zahvaljujući ovoj manifestaciji u Selcima su boravili najveći hrvatski pjesnici, među kojima Dragutin Tadijanović i Vesna Parun, a Zid od poezije donosi ploču s imenom oliveata, godinom krunidbe i kraćim izborom stihova iz opusa, koje odabire ili sam pjesnik, ili utemeljitelj Drago Štambuk.

U nastavku predstavljamo selaške pjesnike.

Zlatan Jakšić

Zlatan Jakšić (Selca, 9. I. 1924. – Zadar, 17. III. 2007.) bard je čakavske književnosti, koji je objavljivanjem stihozbirke Zavitri i spjaže (1958.) udario temelje dijalektalnoj književnosti šire Dalmacije. Nakon ovog pjesmozbira Jakšić je objavio još tri zbirke: Snig na Braču (1977.), Vrime od škoja (1988.) i Pivac na humaru (2002.). U međuvremenu je tiskao, u dva izdanja, i čakavski prepjev dijela lirike Sergeja Jesenjina: Jesenjin po brašku i po brošku (zajedno sa Boljaninom Đurom Žuljevićem, 1989. i 1998.). Ni jedna čakavska antologija nije zaobišla pjesnikovanje Zlatana Jakšića: Nova čakavska lirika (1961.), Korablja začinjavaca (1969.) i Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća (1987. i 2007.). Doktorskom disertacijom na Jesenjinovom djelu nadsvodio je ondašnju slavistiku i jugoslavistiku, a kao doktor znanosti ostvario je mirovinu na Sveučilištu u Zadru. Njegov čakavski jezik tipizira izrazita humorna crta, nesusretljiva u tolikoj mjeri, i na takvoj razini, niti kod jednog drugog pjesnika. Jezik mu je živ i autentičan, a s podjednakom spretnošću bio je kadar na svojem poetskom štafelaju oslikati i kampanilističku naročitost kojeg bivšeg mještanina, kao i podebljati orise nekog od svekolikih svjetskih fenomena. On je svojim pjevanjem dokazao da čakavski jezik nije okljaštren i da nije ograničen na uski krug djelovanja i poetskog dosizanja.

Ante Nižetić

Ante Nižetić (Selca, 23. V. 1924. – Okrug Gornji, 17. V. 2007.) pjesnik je i glazbenik koji je svojim djelovanjem iznimno doprinio umjetničkom registru Selaca. Osnovnu i zanatsku školu završio je u rodnom mjestu. Objavio je dvije knjige pjesama: Stare bračke užance (1969., dva izdanja) i Naš Brač – Smih i Plač (1978.). Nekoliko Nižetićevih pjesama uglazbljeno je od eminentnih skladatelja dalmatinskoga klapskog izraza, među kojima je najveći uspjeh doživjela pjesma Kanpošanto, koju je u glazbeno ruho odjenuo Krešimir Magdić, te s kojom je Nižetić osvojio nagradu za najbolji tekst. Prvonagrađena je bila i pjesma Uz ražanj i žmul, za koju je Nižetić bio autor i teksta i glazbe, a u istarskom Žminju 1971. godine dobio je Prvu nagradu za čakavsku poeziju. Njegov je pjesnički nerv iznimno bogat rječničkim blagom i predstavlja pravi tezaurus starinskih riječi Selaca, koje su današnjim naraštajima uglavnom nepoznate.

Neva Kežić

Neva Kežić (Selca, 10. V. 1948. - Selca, 21.02.2010.) prva je poetesa u Dalmaciji koja je u drugoj polovici XX. stoljeća objavila čakavski kanconijer. Bila je to zbirka Nevere i bonace iz 1982. godine. Nakon toga Kežićeva je objavila još tri čakavske knjige pjesama: Angunija užančih (1991.), Sunčana krosna (1993.) i Hrvaska pieta (2001.), te četiri knjige stihova na standardnom jeziku: Akvareli duše (2000.), Svjetlucanja na utihi srca (2002.), Nasmiješeni koraci (2005.) i Negdje ispod zvijezda (2006.). Osim poezijom, Neva Kežić piše i prozu što je dosad rezultiralo s ukupno pet naslova: Ćelavi maslačak (1999.), Želja (2003.), Naplavine sna (2004.), Testament boli (2007.) i Boja sutona (2008.). U Zagrebu je polazila trgovinsku školu, a Pedagošku akademiju završila je u Splitu. Diplomirala je grupu razredne nastave, te potom hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru. Uz vrlo razveden literaran rad Neva Kežić bavi se likovnošću i izradom tapiserija. Radi kao profesorica hrvatskog jezika i književnosti u osnovnoj školi u Selcima. Članica je Društva hrvatskih književnika.

Drago Štambuk

Drago Štambuk (Selca, 20. IX. 1950.) pjesnik, liječnik i diplomat. Posljednja četiri razreda pučke škole i gimnaziju završio je u Splitu, a Medicinski fakultet 1974. godine u Zagrebu. Specijalizirao je internu medicinu (1977. – 1981.), a subspecijalizirao gastroenterologiju i hepatologiju (1981. – 1983.). Od godine 1983. boravio je u Londonu gdjeno se bavio kliničkim istraživanjem bolesti jetara i eksperimentalnim liječenjem oboljelih od kopnice (AIDS-a).

Od početka 1991. godine radi kao opunomoćeni predstavnik Republike Hrvatske i voditelj Ureda RH u Velikoj Britaniji. Od godine 1995. veleposlanik je RH u Indiji, a od 1998. veleposlanik u Egiptu i većem broju arapskih zemalja. Studijsku godinu 2001. – 2002. proveo je na Harvardskom sveučilištu (SAD). Danas je ambasador RH u Japanu.

Poeziju počinje objavljivati u splitskom časopisu "Vidik" još 1973. godine, a dosad je tiskao sljedeće knjige pjesama: meu namin (1974.), Antinoy & mangal (1977.), Snijeg za Ehnatona (1981.), Od onih kakve crta infantkinja (1984.), Vapnena trupla (1987.), Brač (1990.), Croatiam aeternam (1991., 1996.), Lomna slika (1995.), Incompatible Animals (Calcutta, 1995., pjesme na engleskom), Morski Božić/Alat bola/Krvavi most (1997.), Uklesano u planinama (1999., 2002.), Language of Dismemberment (Jezik razdjela, Cairo, 2000., bilingvalna knjiga na engleskom i arapskom jeziku), Crni obelisk (2001.), Ruka radosnica (2002., izabrane duhovne pjesme), El viento de las estrellas oscuras (Santiago de Chile, 2003., knjiga Croatiam aeternam u španjolskom prepjevu), I šišmiši su ptice u bezpjevnoj zemlji (2002., 2005., izabrane pjesme koje su doživjele tri izdanja), Mirula (2005.), Staklena šuma (2005.) i Spalatum (2005.).

Autor je antologija: INSULAE / hrvatska nova lirika (samizdat, 1981.), Quadrispatium hrvatskog mlađeg pjesništva (koautor, 1982.), Maslinov vijenac 1 (1996.), Maslinov vijenac 2 (2001.) i Maslinov vijenac 3 (2005.). Tiskao je prijevode Hermanna Hessea Domotužje / Heimweh (dvojezično izdanje, 1994.) i uredio sa sestrom Nives Štambuk Giljanović knjigu Ivana Giljanovića Mala pješčara iz brda Ničega (1998.). Boraveći na studijskoj godini u Harwardu (SAD) napisao je i knjigu Wake up the world/Probudi se svijete (2003.).

Zastupljen je u mnogim antologijama: Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća (M. Stojević, 1987. i 2007.), Naša ljubavnica tlapnja (antologija hrvatskih pjesama u prozi koju prirediše Z. Mrkonjić, H. Pejaković i A. Škunca, 1992.), U ovom strašnom času (mala antologija suvremene ratne lirike I. Sanadera i A. Stamaća, 1992.), Brački bašćinski glasi (A. Sapunar, 1993.), Antologija suvremene hrvatske poezije (H. Pejaković,1997.), Uskličnici (T. Maroević, 1996.), Hrvatska Božićna lirika (B. Petrač, 2000.), Međaši (Z. Mrkonjić, 2004.).

Utemeljitelj je pjesničke manifestacije Croatia rediviva (1991.) u rodnim Selcima, na kojoj je ovjenčan maslinovim vijencem 1992. godine. Član je Društva hrvatskih književnika.

Dasen Štambuk

Dasen Štambuk (Split, 4. VI. 1957. – Split, 12. XI. 1989.) pjesnik i filozof. U svojem kratkom životu ostvario je iznimno zanimljiv pjesnički opus, koji tek treba ispravno valorizirati, kolacionirati i objaviti. Za života je tiskao jedinu zbirku, Isusovo dijete Dasen (1989.), a u manuskriptu je ostao neobjavljen obiman svezak religiozne i filozofske lirike. Dasen Štambuk je napisao veći broj literarnih "pisama Kristu", u kojima kadšto na provokativan način propitkuje svoja ili opća vjerska stanovišta.

Siniša Vuković

Siniša Vuković (Cambridge, 1. XI. 1973.) pjesnik, skladatelj, dirigent, kritičar i publicist. Osnovnu školu završio je u Selcima, srednju u Bolu i Splitu, a hrvatski jezik s književnošću i talijanski jezik s književnošću studirao je na Filozofskom fakultetu u Splitu. Mjesec dana proveo je na studijskom putovanju i stipendiji u Italiji (kolovoz 2002.). Aktivno je pohađao kurs dirigiranja u klasi maestra Mladena Tarbuka (Makarska, 1998.). Objavio je više stotina stručnih članaka i kritika, te dijalektoloških studija s područja čakavštine. Melografirao je i obradio mnoge svjetovne i sakralne pučke napjeve s područja Dalmacije, a autor je više aranžmana za puhački orkestar i skladbi za mješoviti zbor i mušku klapu. Revitalizirao je župski mješoviti pjevački zbor Krista Kralja u Selcima (1996.) s kojim je snimio kompletno glagoljaško pjevanje mjesta, predstavivši ga na trostrukom nosaču zvuka Ispovid'te se (2008.). Bio je dirigentom mješovitog zbora Marjan iz Splita, te komornog muškog zbora Chorus Spalatensis, a vodio je klape Arja (Vranjic), Solin (Solin), Brodosplit (Split), Kamen (Kamen), Lesina (Jelsa), Mrduja (Milna), Serpentina (Split). Više godina bio je voditeljem Pivača Salone i Pučkih crkvenih pivača župe svetog Mihovila na Kamenu, s kojima je gostovao u Poljskoj i Italiji, te osvojio srebrnu plaketu na međunarodnom natjecanju koralnog pjevanja u Veroni (2001.). S klapom Mrduja snimio je nosač zvuka Duše naše kartolina (2008.).

Objavio je više knjiga s područja znanosti i umjetnosti. Pet zbirki poezije: Diladur (2001.), Kartulina sa škoja (2002.), Lumin pril tabernakulon (2003.), Kvoška i piplići (2006.) i Petrada (2007.); dvije knjige književnih kritika: Uzimanje mjere (2003.) i Kušnja pamćenja (2006.); knjigu glazbenih kritika: Triptih za Verdija (2002.); tri muzikološke monografije: Zbor pučkih crkvenih pjevača Podstrane (2002.), Pivači Salone (2002.), Hrvatsko katoličko društvo Postrana (2008.). Objavio je Ričnik selaškega govora (2001.) s više od 10 500 natuknica i Verši na Selcih (2005.), kolektivne izabrane pjesme selačkih pjesnika. Uredio je i za tisak priredio više zbirki čakavskih pjesama drugih autora. Zastupljen je u više zbornika, te antologiji Milorada Stojevića Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća (2007.). Član je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva skladatelja.