h1

← Natrag

Prvi organizirani i konkretni kulturni uzlet Selaca u njihovoj povijesti započinje 27. kolovoza 1883., kad je održan glasoviti Hrvatski sastanak mladeži na Selcih na Braču. O tom je događaju vrlo iscrpno izvješćivao tisak tog vremena (osobito zadarski Novi list).

Svijest o samosvojnosti stanovnika Selaca kulminira dvije godine kasnije osnivanjem Obćine Selca (1885.), a neporeciva nadgradnja svim društveno-kulturnim pa i političkim nastojanjima ostvaruje se anno Domini 1888. u prilici utemeljenja Družtva "Hrvatski sastanak" i Čitaonice.

Glavna osoba javnog života Selaca i Obćine u cjelini svakako je prvi načelnik i spiritus movens – Tomo Didolić mlađi. On je bio zastupnikom u Dalmatinskom saboru, a lista viđenih osoba na nacionalnoj razini s kojima se dopisivao upravo je impozantna. Jedan od njegovih korespondenata bio je i biskup Josip Juraj Strossmayer, koji je bio počasnim članom Družtva, a dopisivao se i s književnikom Antunom Gustavom Matošem, kojega je financijski potpomagao.

U vremenu kad je XIX. stoljeće dobrano istjecalo u klepsidri vremena, pretačući se u XX. vijek, u Selca na službu liječnika dolazi Matej Bencúr alias Martin Kukučin. Njega iz Slovačke 1894. godine dovodi Marko Didolić, trgovac koji je zbog posla često putovao u taj dio Europe. Bencur je u Selcima napisao roman Dom u strani, kojim se autor izborio za status najvažnijeg pisca slovačkog realizma (pandan našem Augustu Šenoi). Oženio se Pericom Didolić, s kojom je 1907. godine odselio u Južnu Ameriku, gdje je također živio među Hrvatima, i gdje je nastavio svoj spisateljski rad.