h1

← Natrag

Sakralne građevine

1) Župna crkva Krista Kralja

Župna crkva Krista Kralja sagrađena je na mjesnom trgu, na mjestu gdje se ranije nalazila crkva Gospe Miraške ( Gospe od Pohođenja ) koja je srušena da bi ustupila mjesto novoj. Nekoć je bila posvećena slavenskim apostolima Ćirilu i Metodu. Projekt crkve nastao je 1919. godine i rad je austrijskog arhitekta iz Linza, Adolfa Schlaufa. Kamen temeljac postavljen je 1921., nakon dužeg prekida gradnja je nastavljena 1940. i trajala je do 1955. godine kada je dovršen zvonik i donekle uređenje unutrašnjosti. Naime, unutrašnjost crkve nije ni do danas u potpunosti dovršena.

Crkva je samostojeća građevina koja dominira mjesnim trgom i pročeljem je okrenuta prema jugu. To je prevelika i prilično reprezentativna građevina za takvo naselje. Građena je čitava od fino tesanih kamenih blokova povezanih uskim sljubnicama i kao takva rijetkost je u graditeljstvu 20.stoljeća. Gradili su je selački zidari i kamenoklesari, a kamen za gradnju dopreman je iz obližnjeg kamenoloma pokraj starohrvatske crkvice sv. Nikole. U duhu kamenarske tradicije mjesta prava je riznica kamenoklesarskog umijeća.

Ova “selačka katedrala“ monumentalna je neoromanička građevina. Trobrodna bazilika sa stupovima i transeptom, srednji brod završava polukružnom, a bočni upisanim polukružnim apsidama. U osi crkve na pročelju, spojen s narteksom izdiže se kameni zvonik visok 45 metara, najviši u bračko - hvarsko - viškoj biskupiji. Srednji brod i transept pokriveni su dvostrešnim krovom, a bočni jednostrešnim s pokrovom od kupe kanalice.

U unutrašnjosti, bočni brodovi presvođeni su križnim svodom. Kasetirani drveni strop glavnog broda nije izveden, ali je planiran. Glavno pročelje svojom širinom prati srednji brod, odnosno narteks. Raščlanjeno je pilastrima u tri polja. Tri su ulaza, nad manjim bočnim su polukružne lunete s kamenom ružom. Glavni ulaz bogatije je profiliran, stepenasto usječen i završava zabatom s reljefom biljnog motiva. Vrhove zabata naglašavaju kamene skulpture Ćirila i Metoda, rad Karmena Štambuka i Paška Čule te središnja figura, kamena verzija Meštrovićeva Srca Isusova iz unutrašnjosti crkve. Slijedi niz bifora iznad kojih je u osi glavnog ulaza velika kamena rozeta. Pročelje završava zabatom ispod kojeg je niz slijepih visećih arkada.

Lijevo od glavnog pročelja je manji toranj sa stepeništem za zvonik koji završava kamenom piramidom nalik onoj na zvoniku, u koji se ulazi iz narteksa. Na desnoj strani je sličan volumen krstionice također pojačan ugaonim pilastrima i u gornjem dijelu rastvoren triforama, ali završava trostrešnim krovom umjesto piramidom. U taj prostor ulazi se iz crkve. Nad glavnim ulazom u crkvu je luneta s reljefom sv. Justina, rad K. Štambuka.
U unutrašnjosti ističu se bogato izrađeni kapiteli stupova sa starokršćanskim motivima, kamena propovjedaonica s likovima evanđelista, rad P. Čule te kip Krista Kralja ili Srca Isusova visok 2,5 metara postavljen u prezbiteriju. Djelo je Ivana Meštrovića koji ga je darovao crkvi 1956. u gipsanom modelu. U nedostatku sredstava kip je izliven u bronci od čahura granata sakupljenih u okolici Selaca.

2) Crkva Gospe od Karmena

Crkva Gospe od Karmena prva je župna crkva Selaca sagrađena na dnu mjesnog trga u 18.stoljeću na mjestu starije crkve koja se spominje u prvoj polovici 17.stoljeća (1633.) kao Gospa na Selcih. Dovršena je 1850. odnosno 1871.godine kada je završena gradnja zvonika. To je trobrodna kamena građevina koja završava polukružnom apsidom. Viši i širi srednji brod pokriven je dvostrešnim, a niži bočni brodovi jednostrešnim krovom s pokrovom od kupe kanalice. Osvijetljenost interijera postignuta je prozorima u obliku luneta na bočnim zidovima srednjeg broda.
Crkva je jednostavnih baroknih oblika. Na pročelju su tri portala s ravno profiliranim nadvratnicima iznad kojih su rozete. U osi glavnog portala izdiže se trodijelni zvonik na preslicu.

Nad glavnim oltarom je kip Gospe od Karmena iz 1850., a u crkvi se čuva i gipsani model Meštrovićeva Krista Kralja iz današnje župne crkve.

Crkva danas, uz sakralnu namjenu, povremeno ima i izložbenu. U listopadu 2002. godine završena je obnova crkva prema konzervatorskim smjernicama i vraćena joj je izvorna sakralna namjena.

3) Crkva sv. Tome, Nadsela (Selački zaseoci)

Crkva sv. Tome smještena je na brdu iznad zaseoka Nadsela, na putu od Gornjeg Humca do Selaca. Mala jednobrodna građevina s pačetvorinastom apsidom presvođena je bačvastim svodom, a zidovi su raščlanjeni slijepim arkadama.Građena je lomljenim kamenom i pokrivena dvostrešnim krovom s pokrovom od kamenih ploča.

4) Crkva sv. Nedilje na brdu Gradac

Predromanička crkva sv. Nedilje smještena je na brdu Gradac ispod predpovijesne gradine. Jednobrodna građevina s polukružnom apsidom presvođena je bačvastim svodom i pokrivena pokrovom od kamenih ploča. Građena je lomljenim kamenom i nekad je izvana bila ožbukana. Na jednostavnom korpusu građevine nema značajnijih otvora, glavni ulaz je proširen u 19. stoljeću, a sred pročelja je postavljena novija kamena preslica. U unutrašnjosti, zidovi su raščlanjeni sa po tri široke slijepe arkade. Na oltaru je na kamenoj ploči slika Bogorodice s djetetom iz 18. stoljeća. Oko crkve je ograđeno grobište s kasnosrednjovjekovnim nadgrobnim pločama.

Civilne građevine

1) Palača Štambuk – «Palac» (k. č. zgr. 73/1,2,3,4 k.o. Selca)

Palača Štambuk nazvana “ Palac “ u Selcima na otoku Braču nalazi se u središtu mjesta, južno od župne crkve Krista Kralja, a njeno kraće, sjeverno pročelje bočno je postavljeno prema glavnom crkvenom ulazu. Zapadna njena i dulja strana graniči s ulicom Marka Marulića koja od Pijace ili središnjeg Trga Stjepana Radića vodi prema jugu mjesta.

Ovu monumentalnu, nekad reprezentativnu građevinu neoklasicističkog sloga podigla je obitelj Štambuk u drugoj polovici 19. stoljeća. Palac je, prema godini uklesanoj na mansardi južnog pročelja, dovršen 1869. Gradnju je započeo Juraj Štambuk s braćom. Braća Štambuk bili su prilično bogati; imali su zemlje, vinograde, maslinike, kamenolom i brodove na kojima su izvozili kreč i kamen na istok ( Carigrad, Odesa ) i u Italiju.

Palac se ističe vrsnom kamenom izvedbom i klesarskim ukrasima. Građen je od kvalitetnih klesanaca usko sljubljenih s istaknutim ugaonim kamenjem. Kuća se sastoji od prizemlja, prvog i drugog kata te visokog potkrovlja s mansardom i terasom. Tlocrt je nepravilan. Naizgled pravokutnik kojemu sjeverna, duža strana slijedi liniju trapeza koja je na tri mjesta blago prelomljena. Bogato profiliran razdjelni vijenac dijeli prizemlje od prvog kata. Kraće, istočno pročelje ima tri uzdužne osi. U prizemlju su bila tri ulaza, danas zatvoreni. Iznad središnjeg ulaza, na prvom i drugom katu je balkon s ogradom od kovanog željeza i bogato ukrašenom kamenom pločom na konzolama s volutama. Prozori na Palacu imaju okvire jednostavne profilacije. Oni na prvom katu imaju profilirane klupčice na konzolama, te profilirane arhitravne istake. Na drugom katu, iznad i ispod kamenih pragova su u plitkom reljefu izvedene volute unutar kojih je mala kamena rozeta ili biljni ornament. Južno pročelje ima 11 uzdužnih osi i po brojnim detaljima je glavno pročelje. Ima četiri ulaza. U središnjoj je osi glavni ulaz iza kojeg je predvorje sa stubištem koje je vodilo u ostale prostorije tj. stanove. Iznad glavnog ulaza je balkon na kamenim konzolama i ogradom od kovanog željeza, sličan onom na istočnom pročelju. Iznad vrata balkona je sat isklesan u kamenu.

Palac je stradao u požaru 1943. kada su Talijani spalili Selca. Izgled krovišta možemo rekonstruirati prema starim razglednicama i fotografijama iz doba kada se gradila nova župna crkva. Monumentalna palača bila je pokrivena četverostrešnim krovom s pokrovom od kupe kanalice. Uzduž strehe je bogato profilirani kameni vijenac ( koji danas pokazuje najveća oštećenja ). Na istočnom pročelju iznad krovnog vijenca bio je kameni zid u obliku trapeza sa dva prozora, a na sjeveroistočnom uglu krovišta nalazila se terasa. Na glavnom zapadnom pročelju u središnjoj je osi luminar zabatnog završetka s jednim prozorom i istaknute profilacije arhitrava. Unutrašnjost zabata ukrašena je volutama između kojih je uklesana godina završetka gradnje ( AD 1869 ).

Prema kazivanju i nekim sačuvanim dijelovima namještaja, unutrašnjost je bila raskošna i reprezentativna poput vanjštine. Uređivali su je talijanski soboslikari, spominje se veliki kamin, dvije gustirne, jedna u kući na prvom katu, druga u dvorištu. Na prvom i drugom katu bili su uređeni stanovi za četiri obitelji, prizemlje je uvijek služilo u poslovne svrhe, a stanovi u potkrovlju bili su iznajmljeni mjesnom doktoru i učiteljima ( bili su to najljepše uređeni stanovi u mjestu ).Sve kamenoklesarske ukrase na Palacu radio je selački kipar samouk Ivan Štambuk zvan Kanova.

Svojom veličinom, oblikovanjem i arhitektonskom plastikom ova je građevina izuzetan primjer reprezentativne građanske arhitekture 19. stoljeća na otoku Braču.

2) Sklop kuća «Didolića dvori»( k. č. zgr. 79/7,11; 82/1,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13, k. č. zem. 351/2,7 k.o. Selca )

Sklop nazvan "Didolića dvori" u Selcima na otoku Braču smješten je u središtu mjesta sjeveroistočno od župne crkve Krista Kralja. Pred glavnom zgradom proteže se prostrani vrt s ulaznim vratima od kovanog željeza, a uz sjeverni ogradni zid je niz prizemnica gospodarske namjene. Monumentalna kamena dvokatnica L tlorisa zidana je pravilnim kvaderima s klesanim uglovnim kamenjem i pokrivena četverostrešnim krovom. Uzduž strehe je bogato profilirani kameni vijenac. U prizemlju su konobe, a na prvi kat sjeverozapadnog pročelja pristupa se vanjskim kamenim stubištem s podestom na masivnim dvostrukim konzolama. Drugo stubište na zidanom podnožju priljubljeno je uz jugozapadno pročelje i vodi do terase s krunom bunara. Na drugom katu bio je balkon na kamenim konzolama, ali je kao i većina kamenih otvora s profiliranim vijencem stradao u požaru 1943. godine. Na jugoistočnom pročelju između dva krila zgrade je velika terasa na kojoj je djelomično sačuvana kruna bunara s grbom obitelji Didolić koji ima heraldičke elemente grba Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slovenije i Dalmacije. Na drugom se katu nekad nalazio dugi balkon na konzolama i kamenim stupovima.

Sklop je podigla istaknuta selačka obitelj Didolić u drugoj polovici 19. stoljeća. i bio je središte kulturnog i političkog života u razdoblju narodnog preporoda u Dalmaciji. Među članovima te obitelji posebno se istakao Toma Didolić, poslanik u Dalmatinskom saboru, koji je zaslužan za uvođenje hrvatskog jezika u upravno - administrativni i prosvjetni sustav, a na prijelazu stoljeća tu je živio i slovački književnik Martin Kukučin.
Sklop nazvan "Didolića dvori" istaknuti je primjer građanske arhitekture 19. stoljeća na otoku Braču.

3) Zgrada Narodnog doma

Ova kamena jednokatnica na glavnom mjesnom trgu od izuzetne je važnosti za društvenu i kulturnu povijest mjesta. Sagrađena je polovicom 19. stoljeća, od 1860. godine u njoj je bila smještena škola, a od 1888. čitaonica i prostorije Narodnog društva Hrvatski sastanak. Zgrada je stradala 1943. kada su Talijani spalili Selca (čitaonica je tada uništena), ali je iste godine obnovljena o čemu svjedoči i godina upisana na bifori u središnjoj osi prvoga kata. Na zgradi je i spomen ploča postavljena prigodom stogodišnjice osnutka škole (1860. – 1960).

Glavno pročelje ima sedam uzdužnih osi. U središnjoj osi prizemlja je ulazni portal s lučnim otvorom i grbom na zaglavnom kamenu (grozd, sidro, klesarski alat, maslina), iznad je lik orla u visokom reljefu, i natpis NARODNI DOM. Krovište je dvostrešno s drvenom konstrukcijom i pokrovom od utorenog crijepa. Svi otvori imaju pune kamene pragove i drvenu stolariju.

Ova građevina ima važno mjesto na istočnom pročelju glavnog mjesnog trga te istaknutu ulogu u kulturnoj povijesti Selaca.

4) Kuća na Pijaci - Zgrada općine Selca

Kamena jednokatnica pravokutnoga tlocrta s dvostrešnim krovištem od kupe kanalice. Ispod krovišta je niz gusto raspoređenih kamenih konzola jednostavne profilacije koje nose vijenac za odvod vode. Kuća je prva u nizu kamenih jednokatnica na istočnoj strani Pijace. Iako dugačko, glavno pročelje prema Pijaci ima samo tri uzdužne prozorske osi. Svi otvori imaju pune kamene pragove i drvenu stolariju. Prizemlje je doživjelo rekonstrukciju i danas ima tri ulaza. Izvorno je ulaz bio samo u središnjoj osi što se vidi i po jednostavno profiliranom nadvratniku koji ne nalazimo na druga dva otvora. " Danas je u prizemlju kuće smještena Ambulanta (Opće medicine i zubna) te ljekarna, a na katu su prostorije općine Selca. U samom potkrovlju nalazi se Općinska knjižnica "Hrvatski sastanak 1888. Selca". Na kući je i spomen ploča dr. Mateju Bencuru (Martinu Kukučinu), općinskom liječniku i književniku, koji je svojim romanom Dom u strani ovjekovječio Selca, a radio je upravo u ovoj zgradi. "

5) Kuća iz 1819. godine, Ulica Ozid

Kamena jednokatnica sa stambenim potkrovljem čije glavno pročelje gleda na Ulicu Ozid. Na kamenom nadvratniku glavnog ulaza u središnjoj osi pročelja upisana je godina gradnje AD 1819 što tu kuću čini jednom od starijih u mjestu. Građena je od klesanaca slaganih u pravilnim redovima, ima dvostrešni krov s pokrovom od kamenih ploča. Na glavnom pročelju su dvije uzdužne osi, a u prizemlju koje je doživjelo preinake otvora, tri. Svi su otvori uokvireni punim kamenim pragovima. Na prvom katu ističe se balkon koji ide gotovo čitavom širinom pročelja (obuhvaća dva otvora), počiva na četiri profilirane kamene konzole i ima ogradu od kovanog željeza. Kuća je značajna kao jedna od starijih sačuvanih kuća u Selcima, a uz to je poznata i godina njene gradnje. Osim konzola i ograde balkona nema istaknutih stilskih oznaka, ali je značajna za tipologiju i razvoj arhitekture i stanovanja u Selcima.

6) Kuća Bezmalinović, Ulica Vjenceslava Štambuka

Ova je kamena jednokatnica s mansardnim potkrovljem smještena okomito na ulicu Vjenceslava Štambuka od koje je odvojena visokim ogradnim zidom. Ulazni portal s arhitektonskim elementima od opeke i malom kamenom rozetom te nadstrešnicom od kamenih ploča vodi u prostrani vrt. Na pročelju kuće koje je okrenuto ulici i ima jednu uzdužnu prozorsku os, u prizemlju su vrata. Pred južnim pročeljem koje gleda na vrt je niži volumen s prostranom terasom. Krovište je četverostrešno s mansardom čija su pročelja bila zidana u kamenu i vjerojatno je bilo nalik onom na obližnjem Palacu, ali puno skromnijih dimenzija. Ispod krovišta je profilirani kameni vijenac na konzolama.

Danas je kuća ruševna i zapuštena, bez krovišta i nenastanjena. Očito je stradala 1943. kada su Talijani spalili Selca i od tada nije obnovljena.

Iako dijelom devastirana kuća je značajna kao dio reprezentativne građanske arhitekture 19. stoljeća u Selcima i svjedok je jednog izuzetno važnog ekonomskog i kulturnog razdoblja u povijesti mjesta

7) Palača Štambuk na Pijaci

Ova kamena dvokatnica s kraja 19. stoljeća prva je u nizu na zapadnom pročelju trga, neposredno do župne crkve. Svojim zapadnim pročeljem gleda na ulicu Vjenceslava Štambuka, a glavnim istočnim pročeljem prema zatvorenom dvorištu. Pravokutnog je tlocrta, postavljena okomito na Pijacu od koje je dijeli visoki ogradni kameni zid s ulaznim portalom i nadstrešnicom. Ono po čemu je ova kuća zanimljiva, iako je doživjela neke izgledom i materijalima neprimjerene rekonstrukcije, su stepenište i balkon u središnjoj osi na drugom katu istočnog pročelja. Balkon nose dvije zanimljive konzole u obliku Atlanta, danas obezglavljene, ali svakako zanimljive među uglavnom ornamentalnom arhitektonskom plastikom kakva je prevladavala u mjestu i koja je nosila autorski potpis Selčanina Štambuka zvanog Kanova. Ističe se i bogato ukrašena ograda od kovanog željeza.

8) Portal i ruševni ostaci kuće Matea Štambuka

Na zapadnom pročelju Pijace, ali povučen od linije ostalih kuća na toj strani trga (neposredno uz kuću u kojoj je restoran Ruzmarin) nalazi se danas ruševan sklop nekad reprezentativne građanske arhitekture s kraja 19. stoljeća (oko 1880.). Pripadao je imućnom trgovcu Mateu V. Štambuku čiji su inicijali (MVS) upisani na luku ulaznog portala klasicističkog sloga, rađenog u bunjatu, koji je jedini cjelovito sačuvan. Kako svjedoči natpis imao je dućan tj. trgovinu vjerojatno u prizemlju reprezentativne stambene jednokatnice koja je danas potpuno ruševna i bez krovišta. Na pročelju prema dvorištu na prvom katu su ostaci četiri balkonske konzole koje nose tragove kiparske umješnosti selačkoga majstora Ivana Štambuka Kanove. U prostranom vrtu su i ostaci nekoliko gospodarskih prizemnica građenih u suhozidu.

Kuća je jedna u nizu reprezentativnih građanskih kuća u Selcima krajem 19. stoljeća i njeni ruševni ostaci svjedoče o jednom zaista ekonomski i kulturno prosperitetnom razdoblju u povijesti Selaca. Kao i ostale takve kuće i ova je stradala od Talijana i od tada ostala napuštena.

9) Štambukovi dvori, Ulica Vjenceslava Štambuka

Velika kamena dvokatnica s kraja 19. stoljeća, građena je od finih klesanaca a nalazi se na dnu ulice Marka Marulića 18. U prilaznom dijelu od ulice je odvojena visokim ogradnim zidom. U dvorištu, se odmah do ulaznog portala čuva ploča ukrašena bogatim reljefom minuciozne izrade, vjerojatno podnica balkona iznad glavnog ulaza u kuću, umjesto koje danas stoji betonska podnica. Ploča je kao i brojni drugi ukrasi na kući ( parapeti prozora, kapiteli i drugo) rad čuvenoga selačkoga kipara Štambuk Ivana (pok.Mate) zvani Kanova 1848. - 1890. Pred glavnim ulazom u kuću su dva vitka stupa s bazama i ukrašenim kapitelima koji nose balkon na prvom katu, a iznad vrata je medaljon s likom ženske osobe. Jednim dijelom kuća je ruševna, dok u drugom žive potomci obitelji Štambuk (Puhalka). U začelju kuće s pogledom na uvalu Radonja je velika otvorena terasa, a uokolo vrt.

10) Kuća ex Mošić, nasuprot Tolstojeva parka

Kamena jednokatnica sa stambenim potkrovljem građena je krajem 19. stoljeća, a nalazi se nasuprot Tolstojeva parka. Parcela je od ceste odvojena kamenim ogradnim zidom, a od ulaznog portala kući, koja je na uzdignutom platou, pristupa se kamenim stepenicama. Građena je od pravilnih klesanaca, krovište je dvostrešno s pokrovom od kupe kanalice, ispod krovne strehe je kameni vijenac na konzolama. Glavno pročelje ima tri uzdužne osi s jednostavno profiliranim otvorima. U središnjoj osi prvoga kata je balkon iznad kojega je na krovištu široki dvostrešni luminar s pročeljem zidanim u kamenu i s jednim otvorom

11) Kamena jednokatnica iz 19. stoljeća, Put Pliši

Kamena jednokatnica s dvostrešnim krovom od kamenih ploča smještena je na velikoj parceli, s prilaznim dvorištem pred kućom i nekad prostranim vrtom u začelju koje se terasasto uzdiže. Kroz vrt je vodila staza sa stupovima koji su nosili odrinu, ostaci stupova sačuvali su se do danas. U začelju kuće nalazila se i ljetna kuhinja iznad koje je bila terasa s krunom bunara. Sama kuća je zatvorenog volumena i pravokutnog tlocrta s otvorima raspoređenim u tri uzdužne prozorske osi, u središnjoj osi prizemlja je ulaz. Svi su otvori uokvireni kamenim pragovima. Ispod krovišta je kameni vijenac na konzolama. Od ceste je odvojena kamenim ogradnim zidom na kojemu je ulazni portal sa željeznim vratima. Kuća je lijepi primjer stambene arhitekture Selaca u 19. stoljeću, a nalazi se uz cestu (Put Pliši) koja od Tolstojeva parka vodi prema Novom Selu.

12) Kula Vusio (k.č.zgr. 229 k.o. Selca)

Južno od Selaca, u polju nalazi se osamljena kula koja je podignuta u 17. stoljeću od obitelji Vusio - Vužić. Kvadratne je osnove, građena od velikih kvadera u slojevima. Otvore ima tek na visini prvog i drugog kata. Na zapadu su vrata s dovratnicima na prvom katu i prozor na drugom. Na jugu postoji jedan otvor na drugom katu, a na istočnoj strani jedan uski otvor na drugom katu. Krov je bio dvostrešni. Uz kulu je cisterna u koju se kaptira voda kamenim kanalima.