h1

Mnoge propuštene životne prilike ponekad je teško nadoknaditi. No život i smrt pripadaju zajedno. Dok živimo, pruža nam se prilika njegovati uspomenu na naše najdraže. Na naše Sve Svete...

Po kršćanskoj tradiciji, koju prihvaćaju i mnogi nekršćani, dva dana u godini, 1. i 2. studenog vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima: to su blagdan Svih svetih i Dušni dan. Ne tek uspomena, nego i zapretana vjera u prekogrobni život i Božju nagradu daje pravi smisao ovim danima i onomu što u njima činimo.

Prve zabilježene povijesne tragove blagdana Svih svetih nalazimo u 4. stoljeću. Crkva je od svojih početaka jednom godišnje slavila sve svete mučenike. Crkva, dapače, od samih početaka u bogoslužju (liturgiji, misi) imenom spominje svoje mučenike. Kako je broj mučenika i drugih svetaca vremenom narastao, pa ih je bilo nemoguće sve nabrojati, Crkva ih je mnoge od njih razvrstala u kalendar, slaveći njihov spomendan u određeni datum. No i tu se našla samo manjina svetaca pa zato uvodi blagdan Svih svetih. "Pod izrazom "svi sveti", ne misli se samo na osobe koje su službeno proglašene svetima. Mnogo je veće mnoštvo onih koji nisu stavljeni ni na oltar ni u kalendar, a u životu su ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Upravo te želi Crkva počastiti blagdanom Svih svetih. Takvih je zasigurno bilo i ima i u našoj blizini. Neupadljivi, zaboravljeni ljudi koji su savjesno obavljali svoj posao i dužnosti, često podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljili za svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost: majke, očevi, vrsni radnici svake ruke, liječnici, branitelji domovine i ljudi svih zanimanja.... svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posvećen blagdan Svih svetih. Crkva poziva sve ljude da ih se sjete, da im se zahvale i preporuče. To je prvi smisao posjeta grobovima.

Današnje generacije su navikle blagdan Svih svetih zvati "danom mrtvih", što je netočno! iz upravo iznesena sadržaja ovog blagdana. Nije točno ni s obzirom na vjernike, jer je kršćanska poruka da smrt nije kraj, nego samo prijelaz, "most", mučno rađanje u novi život, život s Bogom "oči u oči".

Susret sa smrću pobuđuje u nama snažne emocije. Iako sastavni i neizbježni dio života, smrt uvijek dolazi nenadano i nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Rastanak od naših najdražih budi mnoga pitanja koja u svakodnevici zanemarujemo - život prolazi i ima svoje granice, no gdje je granica? Je li smrt uistinu kraj, ili tek prijelaz, promjena i novi početak? Kamo su otišli naši najdraži? Kako dalje bez njih? Mogu li osjetiti našu tugu i čuti riječi koje im nismo imali prilike izgovoriti?

Ususret danu Svih Svetih, 01. studenog svi vjernici osjećaju potrebu posjetiti posljednje počivalište svojih najmilijih. Odnijeti cvijeće, zapaliti svijeću ili samo posjetiti tihi dom naših pokojnika dovoljna je gesta kojom iskazujemo poštovanje prema svima onima kojih više nema. 

Misa za pokojne biti će održana na svim mjesnim grobljima (Povlja, Sumartin, Selca i Novo Selo) u Nedjelju, 1. studenog u poslijepodnevnim satima.

Na mjesnom groblju Selca misa će se održati u 14 sati

Tekst dijelom preuzet s portala www.katolici.org