h1

I ove godine velika zahvalnost pripada vrijednom Hrvoju Štambuku koji je zajedno sa svojim pomoćnicima Nikijem Trutanićem i Tončom Belabokom napravio još veće i ljepše jaslice. Veliko im Hvala!

JASLICE - SIMBOL NOVOG ŽIVOTA I SPASENJA

Lijepi božićni običaj postavljanja jaslica u crkvama i domovima ima dugu tradiciju. Najveće zasluge za njegovo proširenje katoličkim svijetom pripadaju sv. Franji Asiškom

Vjerovanje da je Isus rođen u spilji vrlo je staro i seže sve do 3. stoljeća, kada se u Betlehemu ukazivalo na jednu obližnju udubinu, za koju se tvrdilo da je u njoj rođen Spasitelj.

Ondje je već u 4. stoljeću podignuta bazilika, koja dijelom i danas postoji.

Uskoro se običaj postavljanja jaslica ili skromne kolijevke proširio u Rimu, gdje se osobito u bazilici Svete Marije Velike štovao mali Isus položen u jasle.

Kao što se ponegdje po crkvama na zapadu na Veliki petak počeo širiti običaj postavljanja Božjega groba, s križem ili kipom mrtvoga Isusa, tako se istovremeno počelo sa svojevrsnim zornim predstavljanjem rođenja Isusova, osobito u božićno vrijeme, pa su tako nastala i razna dramska skazanja na motiv Isusova rođenja.

Sam običaj postavljanja likova koji predstavljaju glavne aktere Isusova rođenja pripisuje se inicijativi pobožne Marije iz Oigniesa (1177-1213), jedne od prvih begina, žena koje su u Belgiji počele živjeti redovničkim životom bez javnih zavjeta.

Ipak, nesumnjiva zasluga za širenje ovoga predivnoga božićnog običaja, koji u ovakvom obliku pozna jedino Katolička Crkva, pripada sv. Franji Asiškom.

On je u blizini mjesta Greccio u noći pred Božić 1223. postavio žive jaslice. Uz pomoć mjesnog puka izradio je jaslice od slame i kraj njih postavio živog magarca i vola. O ponoći je u jasle postavio živo dijete koje je predstavljalo maloga Spasitelja.

Prvi životopisac sv. Franje Asiškoga, Toma Čelanski, ovako to živahno opisuje: "Pripravljene su jaslice, donesena je slama, dovedeni su vol i magarac. Čast se ondje iskazivala jednostavnosti, uzvisivalo se siromaštvo, preporučivala se poniznost, a Greccio kao da postade novi Betlehem. Noć, rasvijetljena poput dana, bijaše ugodna i ljudima i životinjama. Pristiže narod i novom se radošću raduje novom otajstvu. Šuma odjekuje glasovima, a na zanosno klicanje odgovaraju stijene. Braća pjevaju, dužnu hvalu Gospodinu daju, i svu noć odjekuje zanosno klicanje. Svetac Božji stoji pred jaslama, od silna ganuća uzdiše. Ranjen pobožnošću, ispunjen čudesnom radošću. Jasle su oltar gdje se služi svečana misa, u neočekivanoj utjesi uživa svećenik."

Od tih dana franjevački red je stalno promicao ovaj lijepi božićni običaj, koji je danas ušao i u većinu katoličkih domova.

Ako se za božićni bor kaže da je nastao u protestantskoj sredini, za jaslice s punim pravom možemo tvrditi da je tipični katolički izražaj pučke pobožnosti ovoga crkvenog vremena.

Prigodni video clip pogledajte ovdje http://www.youtube.com/watch?v=lq7zCkEx1uA

SRETAN VAM I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ!