Zbor na gostovanju u Poljskoj - Općina Selca

Novosti

Zbor na gostovanju u Poljskoj


Zbor Krista Kralja u Austrougarskoj - Izlet kroz pet zemalja!


 

Selački mješoviti župski pjevački Zbor Krista Kralja vratio se s gostovanja po prostoru nekadašnje Austrougarske monarhije. Prošavši čak pet država i četiri velika grada, plus koncentracijske logore Auschwitz i Birkenau, ovim su selački pjevači zaokružili svoje dosad najveće putovanje. Izlet je obuhvaćao Sloveniju, Austriju, Slovačku, Poljsku i Mađarsku, odnosno gradove Beč, Krakow, Bratislavu i Budimpeštu.


Sve je započelo u splitskoj luci u Splitu, otkuda su u petak 21. 10. naši zboraši krenuli noćnom vožnjom prema Austriji. U Beč se stiglo već oko 8.30 sati. Panoramskom vožnjom u autobusu obišlo se usko središte grada, te pohodio poznati dvorac Schönbrunn, a vožnja je zaključena đirom po Ringu gdje se nalazi monumentalna zgrada Parlamenta i Burgtheatar, kao i Prirodoslovni muzej i Muzej povijesti umjetnosti. Nakon iskrcaja iz autobusa, pjevači su pohodili katedralu Svetog Stjepana, Bečku državnu operu (Staatsoperu) i Musikverein u kojem se održava popularni Novogodišnji koncert. Uslijedila je vožnja autobusom preko Slovačke i u večernjim satima stigli smo u gradić Miedzybrodzie Zywieckie, na svoje odredište.


Usprkos cjelonoćnom i cjelodnevnom putovanju, većina zboraša dan je zaključila pjevanjem do kasno u noć.


Sutradan smo pjevali na svetoj misi u župskoj crkvi. Nakon toga održali smo prigodni koncert u kojem smo predstavili dio glagoljaške baštine naših Selaca, otpjevavši po nekoliko božićnih, korizmenih i marijanskih pjesama. Po ukrcaju u bus zaputili smo se na izlet u Krakow, prekrasan grad i drugi grad po veličini u Poljskoj, ali i najveće sveučilišno središte te zemlje. Došavši u Krakow prvo smo posjetili baziliku Milosrđa Božjega, gdje smo pohodili i svetište u kojem je djelovala sestra Faustina. Nakon toga otiđosmo u centar grada, na središnji gradski trg gdje je velebna crkva Svete Marije i poznata tržnica imenom Sukiennice. U pratnji stručne vodičke odatle smo otišli do Wawela, utvrđenog brežuljka posred Krakowa na kojem se nalazi katedrala i palača u kojoj stolovahu poljski kraljevi kroz povijest.


Nakon slobodnog vremena u Krakowu zaputismo se kući. Put nas je naveo u gradić Wadowice, rodno mjesto pokojnog pape Ivana Pavla II. Zatekla nas je večer, gotovo noć, ali nas to nije spriječilo pristupiti rodnoj kući voljenog pape i crkvi koja se nalazi na dva koraka od postelje u kojoj se, njime, porodila vlastita mu majka. Rodna mu kuća od crkve u kojoj je prvi put ministrirao udaljena je jedva deset koraka! Otpjevali smo pjesmu Svetom Ocu (riječi: don Stanko Jerčić, glazba: Siniša Vuković), podno njegovog brončanog spomenika ispred bogomolje; baš kao što smo je bili otpjevali podno njegovoga kamenog kipa za svečanog otkrivanja prije 15 godina u Selcima!


Domaćini su nas dočekali večerom, nakon čega je pjesma trajala dugo u noć.


A onda zloglasni koncentracijski logor Auschwitz!


U pratnji stručne vodičke unišli smo unutar i dandanas vidljive žice razgraničenja, obišli sve važne referente kao što su: barake u kojima su zatočenici spavali, brvnare u kojima se čuvaju stvari Židova koji su bili ovdje utamničeni i usmrćeni, stratišta na kojima su vješani ili strijeljani potencijalni bjegunci, plinske komore gdje su gušeni, peći u krematorijima gdje su spaljivani...! U više navrata čovjeku se može slediti krv u žilama, primjerice: pri pogledu na kubike i kubike dječjih cipela i odjeće, pri pogledu na stotine kofera s kojima su ljudi vlakovima ovdje doputovali, pri pogledu na kubike odrezane kose od koje su kasnije proizvodili tekstil, pri pogledu na hrpu četkica za zube ili cipele, te hrpu naočala...! Odgledali smo i film koji dočarava ono što nismo mogli zamisliti motrenjem svega toga.


Nakon pohoda logoru Auschwitz otišli smo u tri kilometra udaljen logor Birkenau. Taj je logor poznat po tome što su tamo uvjeti života bili još umnogome gori od onih u Auschwitzu! Po 700 ljudi spavalo je na prostoru koji bi bio premalen i za njih 100. Sanitarni čvorovi ispod su razine onih koji su na raspolaganju dalmatinskim kozama, ovcama i kuncima u zagonima! U plinskim komorama gušilo se istodobno i po 1700 ljudi, svi goli do kože, jer su bili uvjereni kako idu na tuširanje. Leševi su im kasnije spaljivani u pećima, a pepeo se prosipao po poljima ili u rijekama, kako nakon monstruoznih zločina ne bi ostali ikoji dokazi zvjerstava raznovrsnih.


Poslije ovih logora naši su nas domaćini odvezli na izlet u gradić Zywiec, nedaleko od mjesta u kojem smo bili smješteni. Grad to je ni po čemu osobit, ali je lijep onoliko, koliko je lijep i svaki drugi grad u kojem te ljudi dočekaju s ljubavlju i posvema ti se posvete. Taman se vjenčao neki par, a mi smo mu otpjevali nekoliko pjesama, pa su i suze pale...


Svaku večer imali smo, kod domaćina, bogatu večeru. Bogatoj večeri bogato smo i uzvratili, dakako - pjesmom! Svako naše večernje druženje proteklo je u izvrsnoj atmosferi, natopljeno i pjesmom i spizom i vinom.


Zadnjeg dana doručkovali smo rano ujutro i već u 7.00 sati zaputili smo se prema doma. Prva postaja bila je Bratislava u Slovačkoj.


Podne je otkucalo na kampanelu katedrale kad smo stigli u slovačku prijestolnicu. Iskrcali smo se na za to prigodnom mjestu, pa smo odšetali do nacionalne kazališne kuće (Slovenske narodne divadlo), gdje smo se fotografirali i nastavili dalje sa šetnjom. U neposrednoj blizini nalazi se poznata skulptura rudara koji viri iz šahte u trotoaru, i  s njim smo učinili sliku, pa nastavili dalje prema predsjedničkoj palači. Ovdje je predsjednik Hrvat, gospodin Gašparović, pa je bio i red vidjeti gdje on stoluje. Vremena nismo imali napretek, pa smo nekolicina nas otišli do katedrale Svetog Martina (gdje su se krunili brojni kraljevi), a ona gladnija satnija putnika potražila je mjesta gdje može kakav sažvakati šnicel! Prije ukrcaja u bus, naravno, slikali smo se na obali Dunava, pjevajući poznatu temu iz još poznatijeg Straussovog Dunav-valcera. Na na na na na... na na... na naaa...; na na na na na... na na... na naaa...


Krajobraz se troši autobusu i slijeva i zdesna, kad gle, dospjesmo mi doskora i do Budimpešte.


Pravac - parlament! Fotografija za pamćenje. Potom vožnja do Oltara domovine, Trga heroja, gdje također fotka nije izostala... A onda ravno na vidikovac Citadela, otkuda puca pogled i na Budim i na Peštu. Nevjerojatno! To je jedan od zacijelo najljepših pogleda koji se mogu, poput strijele, odapeti s neke točke u Europi!


Poslije toga nekolicina pjevača otišla je u šoping, dok je nekolicina nas prošetala do katedrale Svetog Stjepana (Ištvana).


Ostatak puta prema Splitu i Selcima protekao je u najboljem redu, što znači: zaustavljanje na nekim od grilova uz autoput, noćnu marendu u Lici u "Macole", te najposlije u trajektnoj luci u Splitu, gdje je čitava avantura, na neki način, i otpočela.


Punih 25 sati trajao je povratak iz Poljske do Selaca, ali se ni na kome nije vidio ni vlas umora! Štoviše, još tog istog dana u mjesnim okupljalištima naveliko su se razglabale i raspredale dogodovštine doživljene i proživljene na putu, u lijepoj atmosferi, praćene prekrasnim vremenom, toplim gostoprimstvom Poljaka i, nadasve, sjajnim međuljudskim odnosima i zbližavanjima među svim pjevačima Zbora Krista Kralja. Ponovilo se!


Siniša Vuković







Natrag
scroll to top