h1

Selački soldati (žudije) po prvi puta predstavljeni na ovogodišnjoj smotri čuvara Božjeg groba u Metkoviću

Ove godine, nakon velikog trodnevlja, na Uskrsni ponedjeljak, 5. travnja 2010. naši soldati se se po prvi puta predstavili na velikoj smotri koja se ove godine održala u Metkoviću.

Iz naše Općine osim Selačkih Soldata nastupili su i Sumartinski žudije sv. Martina koji već više godina sudjeluju na smotrama (prošle godine bili su u Kninu).

Veliki angažman i trud za organizaciju naših Soldata kao i njihovo predstavljanje u Metkoviću pripada, između ostalih, posebno gosp. Hrvoju Štambuku koji je inicijator nabavke novih uniformi i svih aktivnosti vezanih uz soldate.

Više o Soldatima (Žudijama) u Metkoviću kao i atmosferi u Selcima donosimo u nastavku...

 Uskrsna događanja u kršćanstvu

                Iskonska čovjekova potreba za dramatikom, igrom i kazalištem, našla je svoje              

                mjesto u svim religijama, pa tako i u kršćanstvu. Kada je liturgija postala

                uniformirana i kodificirana, počele su se stvarati nove "igre" u crkvi, neposredno

                prije ili poslije liturgije, uz pomoć kojih su se ljudima tumačili osnovni pojmovi

                kršćanskog nauka i moralnih zasada ili su se pak ti pojmovi produbljivali. Svoj

                procvat liturgijska drama doživljava posebno u 12. i 13. stoljeću, a odvijala se u

                glavnom brodu crkve.

                U srednjem vijeku postojala su crkvena prikazanja, srednjovjekovni teatar, koji je   

                uživo scenski razrađivao pojedine važnije teme i cikluse, kao što su muka i   

                uskrsnuće Kristovo, a nazivali su se  pasioni (lat. passio "patnja, trpljenje, muka").

 Takve su se crkvene drame sačuvale u mnogim krajevima Europe sve do 18.

                stoljeća, a ponegdje, u nešto izmijenjenom obliku, i do današnjih dana.

Tko su zapravo Žudiji?

                Žudiji su mladići odjeveni u uniforme rimskih vojnika koji u Svetom Trodnevlju           

                čuvaju Kristov grob, po uzoru na rimske vojnike koje spominje Matejevo evanđelje,

                postavljen za tu prigodu u crkvi. U nekim župama čuvari su odjeveni u narodnu

                nošnju, a ponegdje u mornarske odore. Vjerojatno je običaj čuvanja Kristovog  

                groba naše krajeve stigao iz Italije, a time i sam naziv „Žudiji". S vremenom, svaka

                je župa iznjedrila svoje običaje tako da se danas ti običaji međusobno razlikuju po

                svojim specifičnostima. Međutim, svima je zajedničko da u trenutku kad zvona na

                Veliku subotu zazvone obznanjujući uskrsnuće stražari koji su do tada čuvali grob  

                od straha padnu na zemlju i pobjegnu. Lokalna tradicija pojačava slikovitost

                liturgije vezane uz obilježavanje Kristove muke i uskrsnuća te iz religijske i

                etnografske domene prelazi u turističku atrakciju. Statiranje rimskih vojnika

                prerasta u cjelovitu predstavu u kojoj su podijeljene uloge i razrađena naturalistička

                scenska i kostimografska rješenja.

Nastanak „Vodičkog festivala Žudija"

    Ispred vodičke župne crkve, 2001. godine, na inicijativu akademskog snimatelja    

    Šime Strikomana, održavao se susret i snimanje milenijske fotografije čuvara

    Kristova groba iz Dalmacije. Uz Vodičke žudije okupili su se čuvari Kristova groba   

    iz Tisnoga, Šepurina s otoka Prvića, Vrlike I  Metkovića. Inače, treba spomenuti da  

    su Vodički žudiji tema koja je Šimu Strikomana od najranijeg djetinjstva svojim   

    dramatskim i vizualnim efektima oduševljavala, te je na najrazličitije načine bio   

    sudionik tog vjerskog događanja.

    Danas je ta tema prepoznata kao izuzetno vrijedan spektakl hrvatske pasionske   

    baštine koju je Strikoman, kao umjetnik, snimatelj i fotograf, potaknut željom za   

    osnaženjem običaja, svojim radovima otkrio široj javnosti. Tako se Strikomanova

    fascinacija tom tematikom pretočila u fotoalbumske serijale izuzetne umjetničke   

    poetike poznate pod naslovom "Terra Croatica". 

    Iz "Terre Croatice" proizašli su Milenijski susreti i Milenijska fotografija.

    Uvidjevši da bi smotra nakon šest tradicionalnih susreta u Vodicama mogla postati     

    monotona, te da bi se uskrsni običaji mogli pokazati i svima ostalim župama koje    

    njeguju ovu pobožnu tradiciju, Strikoman je predložio da se svake godine ide u   

    drugu župu, pa čak i u sredine gdje se ne njeguju takvi običaji, što bi uvelike   

    doprinijelo očuvanju tradicijskih vrijednosti. I tako se, nakon šest godina održavanja   

    smotre u Vodicama, 2007. godine festival održao u mjestu Vid, pored Metkovića,

    2008. godine u Šepurini na otoku Prviću, a lani u Kninu. Također, utvrđen je i  

    raspored domaćinstava festivala do 2027. s time da će se svake šeste godine festival  

    održati u Vodicama. 

    Ovaj festival nije natjecateljskog duha i spada u neprofitne aktivnosti, u njemu   

    nema pobjednika ni poraženih, u njemu su svi originali i svi sa svojim posebnostima

    ukazuju u čemu i jest smisao ovog festivala, a to je očuvanje kulturne baštine i

    skretanje pozornosti na lokalne običaje koji pomalo nestaju, te građenje poštovanja i   

    razumijevanja među lokalnim različitostima i tradiciji. Kroz festivalski okvir   

    pokreće se želja i potreba manjih mjesta da obnove svoje običaje, da istaknu ljepote   

    kojima će se identificirati, da se natječu u originalnosti i skupnim projektima koji   

    povezuju ljude.

                I ove godine pučki crkveni pjevači će pjesmom pratiti čuvare Kristova groba svoje  

                župe, a sve u svrhu kulturnog bogatstva i raznovrsnosti s naglaskom na posebnosti   

                pojedine župe. Pri tom se misli da će svaka župa ispjevati izvorni korizmeni napjev   

                iz svoga kraja.

                Za kraj ovog uvodnog dijela bitno je reći da je geslo festivala „Ljubite jedni druge",  

                koje proizlazi iz Isusovih riječi: „Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što

                sam ja vas ljubio!", u kojima sažimlje bit svoga cjelokupnog nauka. On nas poziva   

                da ostanemo u njegovoj ljubavi, da vidimo kakva je to ljubav i da takvom ljubavlju i

                mi ljubimo jedni druge. Ljubav o kojoj Isus govori je ona istinska, prava i nesebična  

                ljubav, velikodušna, strpljiva, dobrostiva  ljubav koja ne zavidi i ne razmeće se, ne  

                oholi se i nije nepristojna, ne traži svoje koristi, nije razdražljiva, ne pamti zlo, ne   

                raduje se nepravdi a raduje se istini, sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada,  

                svemu odolijeva. To je ljubav koja nikad ne prestaje.

Autor: Luka Lipić - Vodice